Povijest gimnastike

Vježbe starih Grka su se u početku sastojale od atletskih vježbi koje je izvodio pojedinac u skladu sa svojom osobnom zamisli, i one su poticane kod mladeži kao kombinacija zabave sa vježbom. Ove vježbe su uvelike reducirane na sustav koji je oblikovao istaknutu osobinu u državnim obrazovnim regulacijama. Ustvari, period za gimnastičare je bio jednak vremenu potrošenom na umjetnost i bavljenje glazbom zajedno. Svi grčki gradovi su imali vježbaonice, dvorište za skakanje, trčanje i hrvanje.

Kako je Rimsko carstvo nestajalo, grčki gimnastičari su započeli sa vojnim obukama. Rimljani, su na primjer, uveli drvenog konja. Godine 393. Car Teodosije je ukinuo Olimpijske igre, koje su do tada postale podmitljive i gimnastika je, zajedno sa drugim sportovima, nestala. Tijekom stoljeća, gimnastika je bila sve, samo ne zaboravljena.

U petnaestom stoljeću, Girolamo Mercuriale iz Forli-a (u Italiji) je napisao djelo De Arte Gymnastica, u kojem je sakupljeno njegovo izučavanje stavova iz starih vremena po pitanju ishrane, vježbe i higijene, i korištenje prirodnih metoda za liječenje bolesti. De Arte Gymnastica je također objasnila principe tjelesne terapije i smatra se prvom knjigom o sportskog medicini.

U Njemačkoj, tijekom kasnog osamnaestog i ranog devetnaestog stoljeća, dva pionira tjelesnog obrazovanja- Johann Friedrich GutsMuths (1759-1839) i Friedrich Ludwig Jahn (1778-1852) su osmislili vježbe za dječake i mladiće, na spravama koje su oni napravili i koje su kasnije pretvorene u ono što se smatra suvremenom gimnastikom. Posebice, Jahn je napravio rane modele preće, ruča (od horizontalne ljestvice sa koje su uklonjene prečke) i konja za preskakanje.

Međunarodna gimnastička federacija (FIG) je osnovana u Liege-i godine 1881. Do kraja devetnaestog stoljeća, muška gimnastička natjecanja su bila dovoljno popularna da budu uključena na prve “suvremene” Olimpijske igre godine 1896. Od tada do ranih 1950-ih, i nacionalna i međunarodna natjecanja su uključivala raznolike vježbe skupljene u zajedničku rubriku gimnastika, od kojih bi neke izgledale čudno današnjoj javnosti: sinkronizirana timska gimnastika na tlu, penjanje uz uže, skok u vis, trčanje, horizontalna ljestvica itd.

Tijekom 1920-ih, žene su organizirale i sudjelovale na gimnastičkim natjecanjima, i prvo žensko Olimpijsko natjecanje- primitivno- jer je uključivalo samo sinkroniziranu gimnastiku- je održano godine 1928. na igrama u Amsterdamu.

Do godine 1954. sprave i natjecanja Olimpijskih Igara i za žene i za muškarce su standardizirani u suvremeni oblik, i jedinstveno ocjenjivanje (uključujući bodovni sustav od 1-15) je dogovoreno. U to doba, sovjetski gimnastičari su zapanjili svijet svojim visoko discipliniranim i teškim izvedbama, i postavljali su temelj onome što slijedi. Novi medij, televizija, je pomogla pri promoviranju i približavanju gimnastike široj javnosti, i na taj način je započela nova era gimnastike. I gimnastičari i gimnastičarke privlače značajan međunarodni interes, i izvrsni gimnastičari se mogu pronaći na svakom kontinentu. Nadia Comaneci je ostvarila prvi savršeni rezultat, na Ljetnim olimpijskim igrama održanim godine 1976. u Montrealu, Kanadi. Trenirala je u rumunjskoj, pod vodstvom rumunjskog trenera (mađarske nacionalnosti), Bele Karolya. Comaneci je ostvarila četiri čiste desetke na ručama, dvije na gredi i jednu za vježbu na tlu. Čak i uz njene savršene rezultate, Rumunji su izgubili zlatnu medalju koju je uzeo Sovjetski Savez. Ipak, Comaneci je postala Olimpijska ikona.

Godine 2006. novi bodovni sustav za umjetničku gimnastiku se počeo primjenjivati. Sa ocjenama A (ili D) što je ocjena teškoće, koji se od 2009. temelji na 8 najtežih izvedenih elemenata u vježbi (isključujući preskok). Ocjena B (ili E) je rezultat izvedbe, i daje se na osnovu toga koliko je dobro izvedena vježba.