Filip Ude: Vraćam se još jači, borit ću se za Tokio!

Filip Ude ponovno je u punom trenažnom pogonu. Srebrni gimnastički olimpijac odlično se oporavio nakon operacije koljena i poprilično zagrizao s pripremama za novu sezonu.

– Iako su me mnogi bili otpisali kada su čuli za ozljedu, puno njih me poslalo u mirovinu, ali nisam se dao. Znao sam da ću se vratiti još jači – pun je samopouzdanja hrvatski reprezentativac.

Što se točno dogodilo tog kobnog 27. srpnja zbog kojeg si je zakomplicirao kvalifikacije za njegove četvrte Olimpijske igre?
– Taj dan sam išao raditi višeboj, prvi put nakon odmora. Zagrijavao sam se, ostali su mi još parter i konj s hvataljkama i pri zagrijavanju na parteru, na jednoj dijagonali koja je u biti lagana za skočiti, 2izgubio” sam se u zraku. Nisam znao gdje sam. To vam se dogodi jednom od 100 puta. Tijelo se skroz opusti i padaš na leđa ili stražnjicu. Dogodilo mi se u saltu naprijed, ali nisam znao da me parter tako jako odbacio i doskočio sam na jednu nogu, desnu, ispruženu. I osjetio najgoru bol u životu. Čuo sam kako je puknulo unutra. Katastrofa.

Puknulo je dosta toga, no prof. dr. sc. Saša Janković na Svetom Duhu uspio mu je spasiti karijeru.
– Otišli su bili ligamenti, lateralni, kolateralni, prednji križni, smrskan vrh tibije… Zvuči grozno i bilo je grozno, ali sada je sve to iza mene. Mogu praktički sve ponovno raditi. Konj s hvataljkama cijeli, sve elemente sam vratio. Još samo malo pazim pri doskocima, ali od 1. 1. krećem s maksimalnim opterećenjem.

Je li u bilo kojem trenutku pomislio da bi to mogao biti kraj karijere?
– Ne. Niti malo. Da mi je parter najbolja sprava, vjerojatno bi to bio kraj karijere jer se ne usudim više skakati na njemu. Ali, kako je konj s hvataljkama moj broj 1, znao sam da ću se vratiti u dvoranu. I to još jači.

Kaže “ova ozljeda je bila znak da je dosta”.
– Bila je moj oproštaj od višeboja. Vukao sam ga do 33. godine, a to je ogromna stvar.

Ipak, s višebojem je već sada mogao biti siguran putnik za Igre u Tokiju.
– Da se nisam ozlijedio, da sam mogao nastupiti na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, siguran sam da bih se s višebojem kvalificirao u Tokio. Postoji opcija da se kroz višeboj kvalificira preko Europskog prvenstva u svibnju, ali ne, ne želim ga više raditi. Sanjao sam prije mjesec dana kako radim višeboj s takvom nogom, da se jako mučim… Bila je to užasna noćna mora. Ne, višeboj za mene nema smisla, ne želim postati invalid. Ponavljam, hvala Bogu pa mi je konj s hvataljkama najbolja sprava, s njom mogu još nekoliko godina biti u svjetskom vrhu.

I s njim se još može plasirati na Igre. Kroz preostala tri turnira Svjetskog kupa – Melbourne, Baku i Doha. Računica je takva da se gledaju tri najbolja rezultata sa 8 turnira SK-a.
– Mora se puno toga poklopiti, ali šansa postoji i sve dok je tako, borit ću se za Tokio. A ako ne uspijem, barem onda da odem tamo kao komentator – kroz zezanciju će Filip koji od 1. 1. okreće još jednu stranicu u životu.

– Okušat ću se u trenerskim vodama. Pomagat ću trenerima u klubu u radu s klincima. Otvorila mi se ta prilika, a već dugo me zanima vidjeti jesam li za taj posao ili ne. Stalno sam o tome maštao i evo, sada se otvorila prilika. Meni će to biti kao drugi trening u danu, ali mentalni. Rad s klincima će mi maknuti misli sa vježbe. Jer, jasno, konj s hvataljkama ostaje moj broj 1, sve ću podrediti da još nekoliko godina budem u svjetskom vrhu – poručio je Filip Ude.