Hrvatska gimnastička delegacija otputovala na Olimpijske igre Srbić: Bilo bi zgodno sresti Novaka Đokovića

Hrvatska gimnastička delegacija otputovala je na Olimpijske igre u Tokio. Ana Đerek i Tin Srbić te njihovi treneri Lucijan Krce i Miroslav Končarević letovima Zagreb – Frankfurt – Tokio bili su dio hrvatskog tima koji su još činili naši plivački i biciklistički olimpijci.

Našim gimnastičkim snagama na zagrebačkom aerodromu jutros je sreću došlo poželjeti i nekoliko prijatelja i gimnastičkih kolega iz hrvatske reprezentacije, Tinova sportska psihologica Renata Barić…

– Nadam se da sam sve spakirao. Nisam puno ni pregledavao kofer. Donio sam doma olimpijsku opremu, mama oprala robu, vratila nazad, ja sam to zatvorio i to je to. Kožice za ruke i dres su unutra, a to je najvažnije. Za ostalo ću se snaći – raspoložen je jutros bio Tin Srbić.

– Dočekali smo napokon taj dan da putujemo. Malo je još čudan osjećaj, ali mislim da će se kad poletimo još ta napetost povećati i da ćemo osvjestiti da doista idemo. Samo treba još proći sve te protokole i mjere koje su dosta striktne. Nadam se da će to proći dobro da možemo mirno doći u Selo, početi trenirati i konačno početi razmišljati o natjecanju onako “kak’ spada”. Ciljevi? Želja mi je bila da bude sretan dok sam tamo, jer bilo je dosta problema posljednje vrijeme. Želim se zabaviti, biti sretan što sam došao tamo, a ako to uspijem u prvih nekoliko dana, kad vidim da mi je dobro, onda ću puno više početi razmišljati o natjecanju. Što se natjecanja tiče cilj mi je opustiti se i jednostavno dati sve od sebe, onda znam da sam dovoljno dobar da uđem u finale. Moj sportski životni san je bio doći na Olimpijske igre. Nije se povećao, još. Možda ni neće još na ovim Igrama. Vidjet ćemo kad se vratim. Ovo je jedna velika točka u mom životu, velika prekretnica, nadam se da kad se vratim, da ću biti s time svime zadovoljan i sretan i počimati postavljati više ili druge ciljeve. Vidjet ćemo.

Kvalifikacije Tina Srbića na preči na rasporedu su 24. srpnja, dan nakon svečanog otvaranja Igara.
– Mislim da neću ići na otvaranje. Moram se ipak odmoriti i pripremiti za natjecanje. Ipak nastupam sutradan ujutro. Nije mi to problem. Biti ću na otvorenju na drugima. Iskreno, nije mi pritisak ovo natjecanje, sretan sam da sam tu gdje jesam i da me stavljaju među najbolje i prečaše s najtežim vježbama. Probati ću to opravdati i izvesti najjaču vježbu koju mogu. Vidjet ćemo kako će ispasti. Znam da sam među favoritima, ali pretpostavljam da je na Igrama neki drukčiji osjećaj i da su svi pod malo većim grčem nego inače. Ovisit će sve o trenutku. Tko se uspije smiriti, opustiti i napraviti najbolje što može.

Iako je svjetski prvak i doprvak, dvostruki europski viceprvak, sigurno kao i većina olimpijaca ima želju upoznati na Igrama neku drugu “facu” iz svijeta sporta.
– Sada ide Novak Đoković na Igre. Bilo bi zgodno negdje ga sresti i upoznati, makar na pola minute. Imao sam veliku želju gledati sportove koje nemam priliku gledati inače uživo, to mi je žao što neću moći. Nadam se neki drugi put.

Neki Pariz?
– Neki Pariz, neki LA… Vidjet ćemo”, sa smješkom je krenuo put check in-a Tin Srbić.

Iako je mlađa od Tina, Ana Đerek je olimpijski – iskusnija. Najmlađa članica hrvatske delegacije u Riju, danas je otišla na svoje druge Igre. I četvrte uzastopne za njezin Gimnastički klub Marjan Split koji je nakon Tine Erceg u Pekingu i Londonu, sada nastavio niz s Anom.
– Ove Igre su posebnije od bilo kojih drugih prije. Zbog COVID-a, zbog svih testiranja i prepreka koje smo prošli i koja ćemo proći. Iako sam bila već na jednim Igrama, ne mogu očekivati puno, ne znam kako će sve to tamo izgledati. Nitko ne može prognozirati, očekivati… Ne znam koliko mi to iskustvo iz Rija pridonosi ovaj put. Teški su tjedni iza nas. Sve skupa je bila ludnica. Imala sam kraj fakulteta, mučim se s dvije ozljede, a treniram za Olimpijske igre. Nadam se da će se sve isplatiti kad sletimo u Tokio, kad krene natjecanje da će sve doći na svoje i da će vrijediti. Veselim se doći u Olimpijsko selo, veselim se druženju, upoznavanju drugih ljudi, to mi je najdraži dio Igara. Svaki karakter koji dođe do Igara je poseban. Moraš imati ono nešto da zagrizeš i radiš toliko koliko smo mi radili da bi došli do Igara. Zanimljivo mi je upoznati ljude koji su toliko dobri da bi mogli osvojiti olimpijsku medalju.

Ima li netko poseban koga bi htjela upoznati?
– Da. Francusku gimnastičarku Mélanie de Jesus dos Santos. Ona mi je… Imam osjećaj da ima tako posebnu glavu, da toliko grize, da je toliko jaka u glavi, da mi je to fascinantnu. Super su mi te žene koje “uzimaju” ono što žele. Veselim se i druženju s hrvatskim olimpijcima. Iako nas je ove godine manje, ali opet nas ima dosta mladih. U Riju sam ja bila debelo najmlađa, a sada nas ima 20-ak moje godište i mogli bi se super družiti.

S obzirom na sve epidemiološke protokole, papirologije, cijepljenja, testiranja… koliko je uopće stigla razmišljati o samom natjecanju u Tokiju, konkurenciji…
– Apsolutno ne. Ni sada mi nije natjecanje još u glavi, nego prvo testiranje, drugo testiranje, let, čekanje na avionu rezultate testiranja, tako da kad se sve to sredi, onda ćemo početi misliti o natjecanju – poručila je Ana Đerek koju kvalifikacije grede i partera čekaju dan nakon Tinovih kvalifikacija, 25. srpnja.

Sretno Hrvatska!