HRVATSKA IMA TRI VICEPRVAKA EUROPE! Srbić srebrni na preči, Benović na tlu, Ude na konju s hvataljkama

Hrvatska ima tri viceprvaka Europe! Tin Srbić obranio je prošlogodišnje srebro na preči, Filip Ude nakon 12 godina ponovno je srebrni na konju s hvataljkama, a Aurel Benović u svom prvom europskom finalu viceprvak je na parteru. Robert Seligman ostao je korak do postolja, 4. na konju s hvataljkama.

Ovo je najuspješnije Europsko prvenstvo za Hrvatsku koja je iz 6 finala u Mersinu izvukla čak tri medalje i sada broji ukupno 9 europskih seniorskih medalja od osnutka Hrvatske do danas.

Baš kao i prije godinu dana u Szczecinu, naš olimpijac i aktualni viceprvak svijeta na preči, Tin Srbić, srebrni je s ocjenom 14,600 bodova, a bolji je bio Robert Tvorogal (Litva) sa 14,800 bodova.

– Odradio sam zadnje hrvatsko finale u Mersinu, osvojio srebrnu medalju, 3. srebro za Hrvatsku i ovo je stvarno jako dobro EP za nas. Osobno, u finalu sam odradio jednu solidnu vježbu, ono što sam i planirao, start 6.2. Možda nije bila najčišća kako je mogu izvesti, ali je bila stvarno dobra. Imao sam ja u životu i puno boljih, zato sam malo nezadovoljan, jer mislim da je to bio razlog da me Litvanac ovaj puta pobijedio. Iskreno, očekivao sam da će biti dovoljna ocjena i za zlato, ali Litvanac poslije mene je iznenadio. Prvi put u životu je napravio ovu vježbu i to solidno. Iskreno, osobno smatram da smo ako ništa drugo, bar trebali biti tu negdje, a ne da me dobije za 2 desetinke, ali eto, nekada u gimnastici to bude tako. Trenutno su mi malo pomiješani osjećaji, nakon vježbe sam mislio da me ne može pobijediti i kad sam vidio njegovu vježbu mislio sam isto, ali u gimnastici to nekada zna biti tako da netko iznenadi i šokira. Rekao mi je kasnije da nikada u životu ni na treningu nije uspio napraviti ovu vježbu. Našao se u pravo vrijeme na pravome mjestu, ja mu čestitam, a ja idem dalje još jače i bolje. Bit će uskoro novo EP, pa Olimpijske igre u Tokiju, Svjetsko prvenstvo na jesen… Idemo dalje u nove pobjede. Naravno da sam sretan zbog svega, ali opet tužan jer sam htio osvojiti ovdje to zlato. Bit će još puno prilika u karijeri. Ovo mi je samo još motivacija više da se nikada ne smijem opustiti i misliti da je to to. Uvijek može bolje i biti će bolje. Idem se pripremati za novu sezonu i nadam se da će rezultati biti još bolji – poručio je Tin Srbić.

Aurel Benović, 20-godišnji Osječanin, najmlađi član naše reprezentacije, mnoge je šokirao europskim srebrom na tlu (14,600) i činjenici da je od njega danas bolji bio samo zlatni favorizirani Izraelac Artem Dolgopjat (15.000). A koliko je ovo veliko najbolje pokazuju njegove riječi i priznanje kroz što je sve prolazio proteklih dana u Mersinu.

– Jako sam sretan kako sam odradio vježbu. Srebrna medalja je tu. Ovo je moje tek drugo EP na kojem sam nastupao. Ne znam koje bih riješi uopće izabrao da opišem što trenutno osjećam. Jednostavno, moram prespavati dan kako bih postao svjestan što sam zapravo napravio. Ovdje nisam imao trenera, morao sam se pripremati sam, psihički i fizički, ali utreniranost, priprema i rad kod kuće u Osijeku tokom cijele godine su pomogli ka putu prema ovoj medalju. Moj trener Vladimir Mađarević imao je negativan nalaz na COVID u Hrvatskoj, došao je ovdje i kao što smo se i svi ovdje morali obavezno testirati, njegov test je ovdje bio pozitivan, iako je prebolio koronu. Iz hotelske izolacije bio je sve ove dane uz nas. Stvarno sam iznimno sretan što sam u takvim uvjetima uspio osvojiti medalju, a posvetio bih je svojoj djevojci. Ona mi je najveća podrška, ona me gura, ona me i dizala kada sam padao, motivirala me… Presretna je i ona i cijela njezina obitelj, moja mama, cijela moja obitelj… Svi smo jako sretni i zadovoljni. Nadam se da ću postati konstanta i ostvarivati ovako dobre rezultate i dalje i da ću već na sljedećem EP-u pokazati da sam na jednoj visokoj razinu. Planiram još pojačati start vježbe, mogao sam sada i izvesti još jednu težu vježbu, ali ovo je vježba koja ima jedan od najjačih starteva na svijetu i s njom konkurirati na svim svjetskim i europskim prvenstvima – rekao je 20-godišnji Osječanin.

Filip Ude ima olimpijsko srebro iz Pekinga 2008. godine. Ima i svjetsko srebro iz Nanninga 2014. Ima i europsko srebro iz Lausanne 2008. Ima i mediteransko iz Pescare 2009. i europsko juniorsko iz Ljubljane 2004. Ima i 14 medalja s turnira svjetskih kupova. Ali, ova današnja medalja, ova titula viceprvaka Europe na konju s hvataljkama, Filipu Udeu u ovome trenutku karijere, života, trebala je možda više nego mnoge druge prije.
Srebro je u Mersinu osvojio sa 14,533 boda, a zlato i ujedno prvu medalju uopće za Albaniju odnosi Matvej Petrov (14,566).

– Svi su već po malo u božićnom raspoloženju, a mi smo evo još na natjecanju… Ne znam uopće od kuda bih počeo pričati. Ova godina je svima nama bila turbulentna, svi je želimo čim prije zaboraviti. Za mene ova godina privatno bila jako teška, ali i poslovno zato jer nismo imali natjecanja, nismo se mogli pripremiti kako treba… Jedina dobra stvar je bila da sam jako dobro trenirao cijele godine, trudio sam se i evo na kraju je ispalo sve dobro. Bio sam na vrhuncu forme i na žalost obolio od korone praktički netom prije EP-a, a to me vratilo dosta unatrag. Ipak, usprkos tome, uspio sam se nekako sabrati i odraditi ovu vježbu. I ovaj tjedan ovdje bio je dosta težak za mene. Imao sam grč u želucu svaki dan, nisam dobro spavao, tresao sam se bez veze, bio sam pod velikim pritiskom da napravim najbolje što mogu. Mislim da me Bog nagradio što sam ušao u finale i evo u finalu sam osvojio srebro. Ovaj tjedan mi je stvarno bio jako čuda i još uvijek sam nekako zbunjen. Zahvalio bih se svojim trenerima koji su bili sve ovo vrijeme uz mene, treneru Igoru Križimskom i Mariju Vukoji, svima koji su navijali za mene i vjerovali. Nadam se da i oni koji nisu, da će nakon ovoga vjerovati da mogu još nešto napraviti. Da me ne otpišu samo tako, jer se ne dam. Nadam se da još naredne 2-4 godine mogu pokazivati ovakve rezultate. Obećao sam kćerkici Evi da ću joj donijeti doma medalju. Rekao sam si „makar je morao kupiti u dućanu negdje“. Ali, evo, najsretniji sam što sam joj uspio ispuniti to obećanje. Jedva čekam da je vidim, da je zagrlim, da joj dam medalju… – emotivan je bio naš srebrni olimpijac nakon osvajanja još jedne velike medalje.

Čak peti puta u karijeri Robert Seligman 4. je u Europi. U svom 9. europskom finalu ocijenjen je sa 14,366.

– Ušao sam u ovo finale kao prvoplasirani iz kvalifikacija, kao favorit, planirao sam izvesti vježbu za 3 desetinke jaču nego u kvalifikacijama, odradio sam 2 desetinke jaču, skratio sam jedan element na jednoj hvataljci i tu su krenuli svi problemi u vježbi. Vježba je bila s puno sitnih grešaka, neprepoznatljiva za mene, ali dao sam sve od sebe. Imao sam jako puno problema u zagrijavanju, moje zagrijavanje nije imalo početak i kraj, nije imalo onakav redoslijed kakav inače ima, jednostavno jako čudno sam se danas osjećao i nekako predosjećao da ću imati problema. stisnuo sam zube, odradio od špočetka do kraja, nisam pao, to je najveći uspjeh i ovo 4. mnjesto za mene je već ne znam koje, mislim 5. na EP-ima, navikao sam na to, nije sramota biti 4. u Europi. Dao sam sve od sebe – poručio je Seligman.

Hrvatski reprezentativci u Hrvatsku slijeću sutra (ponedjeljak) navečer (iza 19 sati), međutim prema trenutnim epidemiološkim mjerama, čim stupe na hrvatsko tlo, svi su u obaveznoj izolaciji. Već u utorak ujutro svi će se u svojim gradovima podvrgnuti testiranju na COVID-19, a sve dok ne dobiju negativne nalaze, moraju biti u samoizolaciji. Do tada hrvatski reprezentativci i cijeli stručni stožer koji će s njima doputovati iz Turske, neće moći davati “uživo” intervjue. Molimo Vas na razumijevanje i strpljenje…

Hrvatske seniorske medalje na EP-u:
ZLATO – Marijo Možnik (preča) – Montpellier 2015.
SREBRO – Tin Srbić (preča) – Mersin 2020.
SREBRO – Filip Ude (konj s hvataljkama) – Mersin 2020.
SREBRO – Aurel Benović (tlo) – Mersin 2020.
SREBRO – Tin Srbić (preča) – Szczecin 2019.
SREBRO – Robert Seligman (konj s hvataljkama) – Glasgow 2018.
SREBRO – Marijo Možnik (preča) – Montpellier 2012.
SREBRO – Filip Ude (konj s hvataljkama) – Lausanne 2008.
BRONCA – Robert Seligman (konj s hvataljkama) – Lausanne 2008.
BRONCA – Ivan Čaklec (konj s hvataljkama) – Pariz 1957.

FINALE – konj s hvataljkama (.pdf 245kb)

FINALE – preča (.pdf 247kb)

FINALE – tlo (.pdf 246kb)