Što je parkour?

Parkour je dinamična disciplina koja se temelji na učinkovitom kretanju kroz okolinu u kojem se koriste sposobnosti vlastitog tijela. Osnovni cilj parkoura je savladavanje prepreka na najbrži, najučinkovitiji i najsigurniji način koristeći tehnike trčanja, skakanja, doskoka, penjanja, kotrljanja, njihanja, provlačenja i četveronožnog kretanja.

Parkour naglašava fluidnost pokreta, prilagodljivost i kreativnost, omogućujući sportašima, poznatima kao traceurs (muški) ili traceuses (ženski), da se kreću kroz urbane i prirodne sredine s lakoćom i elegancijom.

Povijest

Časnik francuske ratne mornarice Georges Hébert prilikom boravka u Africi bio je impresioniran njihovim načinom kretanja i razvio je metodu koja se zove prirodna metoda kretanja ili na francuskom méthode naturelle. Sastojala se od deset elemenata: hodanje, trčanje, skakanje, četveronožno hodanje, penjanje, balansiranje, bacanje, podizanje, borba i plivanje. Ta metoda kasnije je uvrštena u sustav francuske vojske.

Méthode naturelle, prepreke i tečajeve su još dodatno razvili francuski vojnici i vatrogasci, te jedan švicarski arhitekt koji je razvio prepreke (i tečaje kod civila), pa je ta obuka (za vojsku i civile) nazvana parcours du combattant.

Raymond Belle rođen je u Vijetnamu (tada Francuska Indokina), a nakon ranog gubitka roditelja, preuzela ga je Francuska vojska. Primio je vojničko znanje i obuku parcours du combattant, što je oblikovalo njegov karakter. S 19 godina (1958. god) završava svoju vojničku obuku, no ne ostaje u vojnoj službi nego odlučuje postati vatrogasac te postaje član posebne elitne francuske vojne postrojbe Pariza.

David Belle, kojeg smatramo začetnikom parkoura, uči od oca i s prijateljima iz grupe Yamakasi počinje razvijati koncept parkoura spajajući elemente vojnog treninga i gimnastike. Razvili su jedinstven stil kretanja koji je postao globalni fenomen.

Od svojih početaka, parkour se proširio diljem svijeta, postajući popularan među mladima i odraslima te je stekao priznanje kao ozbiljna sportska disciplina. Popularnost je dodatno porasla 2001. godine kada je prikazan film „Yamakasi“ koji je napisan u suradnji s Charlesom Perrièreom, jednim od osnivača discipline, te 2004. godine kada je prikazan film „B13“ u kojem glumi David Belle.

Filmovi su inspirirali razne sportske događaje u mnogim zemljama te, iako osnivači parkoura nisu bili skloni natjecanjima, ovaj trend ih je naveo da razmotre sportske događaje kao dobar način za podizanje svijesti o disciplini širom svijeta. Na Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lillehammeru 2016. godine, Charles Perrière vodio je početnu radionicu nakon koje je interes za disciplinu porastao. David Belle i Charles Perrière nastojali su dobiti formalno priznanje parkoura kako bi mogli dalje razvijati disciplinu.

Od 2017. godine parkour je postao nova grana gimnastike Svjetske gimnastičke federacije (FIG), a od 2024. godine i Hrvatskog gimnastičkog saveza.

Discipline
Parkour se natjecateljski dijeli na dvije glavne discipline: Freestyle i Speed.

Freestyle: U Freestyle disciplini natjecatelji izvode kreativne i akrobatske elemente koristeći različite prepreke. Ova disciplina ocjenjuje se prema težini, stilu, fluidnosti i inovativnosti izvedenih trikova i elemenata. Freestyle omogućuje natjecateljima da pokažu svoju individualnost i kreativnost kroz jedinstvene i impresivne sekvence pokreta.

Speed: Disciplina Speed fokusira se na brzinu i učinkovitost kretanja kroz poligon s preprekama. Natjecatelji moraju što brže savladati zadanu rutu, koristeći optimalne tehnike za prelazak svake prepreke. Cilj je završiti stazu u najkraćem mogućem vremenu, pri čemu su preciznost, brzina i sigurnost ključni faktori.