Srbić: Vrijeme kratim kartanjem sa Sinkovićima i Martinom

Hrvatski gimnastički olimpijci Ana Đerek i Tin Srbić uspješno su odradili i drugi dan treninga u Tokiju, a Tina već sutra čeka i onaj službeni, podij trening (Anin podij trening je u četvrtak) kada će prvi put vidjeti olimpijsku Ariake arenu.

Danas su se oboje kratko javili iz Olimpijskog sela sa svježim dojmovima…
– OK je situacija. Sam put do ovdje je bio dosta dug i naporan, ali nismo imali toliko velikih problema na aerodromu u Japanu kao neke druge ekipe. Bili smo oko 2,5 sata tamo dok smo čekali rezultate testova i prošli te sve procedure. Prošlo je OK. A ovdje u Selu… Moramo se svako jutro testirati, ali po Selu se može ići normalno, možemo se družiti – otkrio je Tin.

– Nekoliko puta smo Valent Sinković i ja odigrali belu protiv njegovog trenera Bralića i trenera Šuka, trenera od Damira Martina i s njim. To je nekak’ najbolja zanimacija.

I tko je bolji?
– Pola-pola. Valent i ja smo dobili prekjučer. Jučer nismo skupili 200 bodova… Došli su sada i tenisači pa smo se družili i s njima. Općenito je u Selu OK situacija. Smještaj i kreveti jesu malo čudni, kreveti su mali, kartonski, tvrdi, ali za mene je OK. Ali kad dođe netko malo veći, tipa Filip Mihaljević koji mi treba biti cimer i koji dolazi 30. srpnja, njemu će biti nezgodno. Ali dobro, to ćemo onda pitati njega kak’ mu je – kroz smijeh će Tin.

– Odradili smo 2 treninga u dvorani, osjećam se dobro s obzirom koliko je dugo trajao put i kolika je vremenska razlika – odradio sam jako dobro. Sutra imamo podij trening i sad čekam da vidim kakva je natjecateljska dvorana. Atmosfera je u redu, nema prevelike napetosti, svi su sretni da su uspješno stigli ovdje, da nema problema s testovima i da možemo i malo uživati u Olimpijskim igrama, a ne da se samo moramo brinuti oko COVID-a.

Maksimalno raspoložena iz Tokija se javila i Ana Đerek.
– Meni je super, dosta mi brzo dani prolaze. Jedino je malo prevruće. Jučer smo čekali bus nekih sat vremena na suncu, u podne, na 40 stupnjeva. Poslali su jedan raspored, pa onda danas drugi, sve po aplikacijama koje ne rade baš svima… Malo je lošije organizirano nego sam očekivala od Japanaca.

Neki sportaši su se žalili i na smještaj.
– Vidi se da su ovo gradili da bi srušili odmah nakon Igara. U Riju je bio puno bolji smještaj. Na nekim drugim Igrama gdje se izgrade stanovi da bi se kasnije prodavali, to je ipak puno bolje. Nisam oduševljena, ali nije ni strašno. Ono što je nama najbitnije je da smo imali dva treninga, obje dvorane su bile dobre… Doduše, parter nije tipični Spieth, dosta je čudan, dosta odskače, ali je jako debeo i još se ne rotiram po njemu dobro. Svoj element od 2 okreta još nisam uspjela napraviti. Ali, greda je zato dobra.

S kim Ana “krati” vrijeme između treninga?
– Najviše se družim s našim plivačima, Nikolom i Emom. S njima smo putovali Tin i ja, na putu smo se već skompali. U sobi sam sa 3 judašice, tako da sam i s njima, pa sa streljaštvom… Kad bi uspoređivala Rio i Tokio, čini mi se da je Rio ipak bio malo jednostavniji. Više smo se kolektivno svi družili, možda zato što smo tamo imali bazen na 1. katu i kad god bi sišao tamo, uvijek je bio netko za druženje. Ovdje nemamo takav prostor za druženje, pa su sada i manje grupe. Ali, za sada su mi i jedne i druge Igre super.

Neka tako onda i ostane… I u Selu, a pogotovo u Ariake Areni koja svoja vrata otvara sutra podij treningom gimnastičara. Sretno Tin!