Tin Srbić trećom ocjenom kvalifikacija izborio finale preče u Tokiju!

“Mama, sve je OK, u finalu sam Olimpijskih igara!”

Tin Srbić izborio je finale preče na Olimpijskim igrama u Tokiju! U svom prvom nastupu na Igrama, a samo to si je zacrtao kao san, samo doći na Igre, otišao je i korak dalje. I to u velikom stilu, sa sjajnom vježbom, sa startom 6.2 i na kraju ocjenom 14.633 kao trećeplasirani ušao je u finale koje ga čeka za 10 dana. Zabilježite si – 3. kolovoza u 11:30 (HRT 2), jer Tin Srbić još nije pokazao sve što može.

– Sada sam i službeno u olimpijskom finalu! Prvi dojam je da kad ovo govorim sve je to nekako nerealno. Jako brzo se događaju sve ove stvari u životu. Baš je jako, jako čudno. Trebat će mi malo vremena, da prespavam. Zato je možda dobro da imamo između kvalifikacija i finala tako puno vremena, 10 dana, da mi se malo ovaj dio slegne jer nekak’… Čekao sam cijeli život, imao sam san da odem na Olimpijske igre, a sad evo odjednom – bum! U olimpijsko finale sam ušao kao treći! Ne znam što bih rekao, prekrasan osjećaj je. Jako sam ponosan –
rekao je Tin nakon što je “preživio” dvije kompletne subdivizije kvalifikacija koje su išle nakon njegove.

– Bilo je prije kvalifikacija dosta nervoze. Bilo je naporno, jako rano smo se morali probuditi, doći u dvoranu 2,5-3 sata prije nastupa tako da je dio zagrijavanja i čekanja bio dosta napet. Bilo mi je to iskreno jedno od najtežih natjecanja u karijeri. Imao sam dosta vremena da budem sam sa sobom. I onda ide sto misli kroz glavu – što će biti ako padnem, što će biti ako doskočim krivo, pa budem deveti, što će biti ako uđem u finale, što će biti… 150 tisuća misli, ali na kraju krajeva, sve se svelo na to da dođeš gore, kažeš si ‘idem dati sve od sebe i to je to’. Jednostavno, drukčije ne ide.

Vratio se još jednom na trenutak u današnje jutro, u vježbu.

– Krenuo sam u vježbu malo nervozno. Ali kad sam iščupao svoja četiri puštanja, malo me to smirilo i uspio sam privesti vježbu kraju. A doskok je bio… Možda najbolji u karijeri, rekao bih. Baš savršen. Savršen! Jednostavno, u tom trenu je adrenalin neopisiv. Kakva količina adrenalina pukne u tom trenutku… Nekak’ sam bio uvjeren da je to dovoljno za finale. Kad sam vidio ocjenu pogotovo. Bilo je jedino teško čekati cijeli dan, jer čim je krenula 2. subdivizija i prvi čovjek Milad Karimi me prestigao, rek’o ‘OK, možda se malo promijenio kriterij sudaca’, ali vidim kako je išlo natjecanje kraju da je sve OK. Pratio sam što se događa, ali nakon 2. subdivizije bio sam potpuno miran jer sam znao da sam u finalu.

U njemu neće biti nekih velikih imena preče poput jednog od najboljih gimnastičara svih vremena Japanca Koheija Uchimure, pa kralja preče Nizozemca Epke Zonderlanda…
Kvalifikacije je najbolje odradio Japanac Daiki Hashimoto (15,033), ujedno i najbolji višebojac kvalifikacija koji je i svoj Japan odveo s prvim mjestom u momčadsko finale. Bolji od Tina bio je još samo Kazahstanac Milad Karimi sa 14.766, a mjesto u finalu imaju i Amerikanac Brody Malone (14,533), Rus Nikita Nagornji (14,466), Japanac Takeru Kitazono (14,433), Australac Tyson Bull (14,433) te Nizozemac Bart Deurloo (14,400).

– Nije toliko iznenađenje tko je u finalu, već tko nije. Uchimura, pa Zonderland koji je imao problema s formom pa ni on nije u finalu. Kinez niti jedan, Švicarac … Brägger. Neki favoriti su podbacili, ali zato su tu neki drugi koji su dobili visoke ocjene, Hashimoto, Karimi, Malone, mislim da je finale po mjeri Olimpijskih igara. Mislim da su oni koji su u najboljoj formi i ušli u finale. Bit će jako napeto.

Tin je nakon sjajnog pothvata u Tokiju danas dobio “milijun poruka” sa svih strana svijeta. Njegov najbolji prijatelj Petar Fileš je naš vrhunski mačevaoc koji je također lovio Tokio. Nama je nakon Tinovog nastupa rekao ‘ovo je kao da sam ja u finalu’!

– Prijatelji iz mog kluba ZTD Hrvatski Sokol organizirali su se, roštiljali i čekali do 4-5 ujutro da počnem. Gledali su, navijali. Prijatelji iz Dubrave skupili su se kod Petra Fileša doma… Čuo sam se sa svima.

A roditelji?

– Nisam se čuo s roditeljima, samo preko poruka. Moja mama je prenervozna kad nastupam. Nije se javila još sat i pol nakon što sam odradio vježbu. Mislim da je trčala vani. Točnije, znam da je trčala. Ne može ona to gledati. Boji se da mi se nešto ne dogodi. Ja sam joj samo rekao da je sve OK i to je to. Poslala mi je prvo ‘bravo’, pa kasnije još čestitala, a uz čestitku ona uvijek pošalje sliku našeg psa Zdenka – sa smješkom otkriva Tin.

– Ma, sve je ovo nekako nerealno. Sjedili smo kasnije Ana Đerek i ja, pričamo kak’ smo bili nekada na EYOF-u kao klinci, veselili se tim nekim finalima i medaljama, i sad sam ja kao u olimpijskom finalu. Pravom. Seniorskom. Nerealno. I njoj je. Hvala njoj i njezinom treneru Končareviću što su navijali, bili tu uz mene i mog trenera Lucijana. Nije nam bilo lako.

Da se “oporave” od današnjeg dana imati će još 10. Toliko ih dijeli do finala.

– Puno je to vremena. Neću svaki dan ići u McDonald’s kao Filip Ude u Pekingu… Zato kaj ga nema ovdje – opet će kroz smijeh.

– Ali vjerujem da ne bih ni išao. Ne znam, moram se skockati sam sa sobom što ću raditi. Raditi ću sigurno na treninzima novu, ja u vježbu koju ću raditi u finalu. Sve ovo između je manje bitno. Što god da ću raditi, bit će mi OK. Nerealno je, uživam i hvala svima što su me pratili, što su navijali.

Tinov trener Lucijan Krce nikada nije bio pretjerano pričljiv tip. On je uvijek više govorio svojim radom, puno manje riječima. Međutim, olimpijsko finale je tu, morao je nešto reći. Priznajemo, natjerali smo ga.

– Još sam uzbuđen, ne mogu još vjerovati do kraja što smo napravili. Ali, mislim da je Tin danas zasluženo na 3. poziciji. Jednostavno, kad je odvježbao nisam znao procijeniti koliko je to dobro, po kojem kriteriju će suci suditi. Ali, dobio je visoku ocjenu, zasluđeno sve. Ostaje nam sada dalje pripremati se za finale koje je za 10 dana i planiramo ići s njegovom najjačom vježbom od 6.5 i nadamo se najboljoj izvedbi.

Hrvatska je do sada imala dvojicu olimpijaca u muškoj sportskoj gimnastici. Alekseja Demjanova u Atlanti 1996. (najbolji plasman 20. mjesto na karikama) te Filipa Udea, srebrnog na konju s hvataljkama u Pekingu 2008. koji je kasnije nastupio i Londonu 2012. te Riju 2016. Tin je sada nastavio njegov nevjerojatni niz.

I ne samo došao u Tokio. Mama Karin, Vaš Tin je u olimpijskom finalu!

Rezultati – karike (.pdf 215kb)

Rezultati – konj s hvataljkama (.pdf 215kb)

Rezultati – momčadski (.pdf 269kb)

Rezultati – preča (.pdf 215kb)

Rezultati – preskok (.pdf 213kb)

Rezultati – ruče (.pdf 216kb)

Rezultati – tlo (.pdf 214kb)

Rezultati – višeboj (.pdf 246kb)

Foto: HGS/Slobodan Kadić